Kako me zračna luka u Douali (Kamerun) dovela do suza

Proputovala sam velik dio Afrike i svijeta i nagledala se kaotičnih zračnih luka i granica (sjetite se samo moje priče iz Mozambika). Ništa me nije pripremilo na odlazak iz Douale. Do trenutka kad sam stigla do izlaza za ukrcaj, već su me ignorirali, uzeli mi mobitel, prijetili da neću dobiti kartu za ukrcaj (boarding pass) i doveli me do suza na šalteru.

I dalje ne znam zašto. Evo kako se sve odvijalo.

(Ne)red

Letjela sam Ethiopian Airlinesom i na aerodrom stigla dva sata prije leta (nisam imala check in prtljagu). Oni preporučuju dolazak četiri sata ranije. Sad mi je jasno zašto. Otišla sam do šaltera za business class pitati mogu li uz nadoplatu prijeći u višu klasu. Ispred mene je bilo tek nekoliko ljudi pa sam mislila da će to brzo.

Nije išlo brzo. Ljudi su neprestano dolazili sa strane i odlazili ravno na šalter. Neki su očito poznavali osoblje pa su ih propuštali preko reda, drugi su se jednostavno ugurali, a nitko ih nije zaustavio. Kad sam jednoj ženi rekla da preskače red, samo je odmahnula rukom. Muškarac koji ju je propustio stao mi je na put, a netko mi se u lice smijao.

Na red od troje ljudi čekala sam nevjerojatno dugo.

Ljubaznost i prvi znak za uzbunu

Poslali su me na drugi šalter na provjeru dokumenata. Tražili su britansku vizu. Objasnila sam da imam dozvolu za boravak u UK-u i da status dokazujem putem share codea, što je standardni postupak. Moja greška: Zaboravila sam napraviti snimku zaslona koda, a mobilni podaci su mi se potrošili.

Wi-Fi na aerodromu nije radio, kao ni ijedna druga mreža. Više od deset minuta očajnički sam se pokušavala spojiti bilo gdje, čak i na Wi-Fi Turkish Airlinesa, koji mi se činio najizglednijim. Na kraju sam se predala i pitala jednog djelatnika bi li mi na minutu podijelio internet. Nije izgledao kao netko tko će reći da, ali me na moje iznenađenje pustio da koristim njegov internet... doslovno na minutu. Nije progovorio ni riječ, ali meni je njegovo dopuštenje puno značilo. Bio je to jedini trenutak tog dana kad mi je netko lokalan stvarno pomogao i bila sam mu neizmjerno zahvalna. Računala sam da je tu muci kraj, da trebam samo otići na check in šalter, predignuti isprintani boarding pass (jer ne uvažavaju digitalni) i da je to to. Naivno.

Gdje mi je mobitel?

Vratila sam se na šalter i pitala za prelazak u business class. Službenik me zbunjeno pogledao, bez imalo interesa, i rekao da s pitanjima odem u ured. Onda sam ga pristojno zamolila barem za sjedalo do prozora. Dobila sam srednje.

Zatim je opet tražio vizu. Pokazala sam mu share code, ali očito nije znao što je to. Bez pitanja je uzeo moj otključani mobitel, putovnicu i otišao.

Sljedećih petnaestak minuta lutao je vamo-tamo. Pokušala sam ga slijediti koliko je dopušteno, ali kad me ugledao, nervozno mi je mahnuo da se vratim na šalter. Rekla sam mu da želim svoj mobitel natrag. Nije reagirao.

Tko nije doživio da mu stranac ode s otključanim mobitelom punim fotografija, poruka, mailova i ostalog, teško će shvatiti koliko se ranjivo osjećaš.

„Nećete dobiti boarding pass”

Na kraju je mobitel i putovnicu predao starijoj ženi s naočalama za susjednim šalterom. Ne znam tko je bila, možda šefica. Zato znam kako se ponašala prema meni: Bila je gruba, bezobrazna i u jednom mi trenutku zaprijetila da neću dobiti boarding pass. Za to nije bilo nikakvog razloga. Cijelo vrijeme bila sam pristojna i jedino što sam je pitala je što se događa.

Zahtijevala je da joj na mobitelu pokažem britanski dokument s fotografijom i dokazom boravka. Objasnila sam da share code postoji upravo zato da ona, kao djelatnica, sama provjeri moj status. Isto pravilo je za svakoga tko ima boravak u UK-u. Ostala je pri svome da kod nije dovoljan i poslala me da čekam.

Do polijetanja je ostalo sat vremena. Gledala sam kako viče i na druge putnike, a oni su joj tiho odgovarali na francuskom: „Madame, s’il vous plaît” („Gospođo, molim vas”).

Ostala sam pristojna do kraja, ali panika je na kraju prevladala. Iscrpili su me njihovi pogledi i to što su me ignorirali, a nitko mi nije rekao što se događa. Briznula sam u plač na šalteru, što mi se nikad prije nije dogodilo ni u jednoj zračnoj luci. Mislila sam da ću se srušiti. Užasavala me pomisao da ću propustiti let i ostati zaglavljena u Kamerunu.

Tek mi je tada rekla da prestanem plakati i vratila mi putovnicu I boarding pass.

Kontrola za kontrolom

Ni tu nije bio kraj. Od ulaza do izlaza za ukrcaj putovnicu su mi provjeravali iznova i iznova. Više puta tražili su share code, a dva su mi službenika bez okolišanja rekla da kod nije dovoljan i da moram imati dokument koji dokazuje boravak. Apsolutna neinformiranost. Ipak, ostatak osoblja bio je pristojan i ljubazan. Pitali su me zašto plačem i pokušali me oraspoložiti.

Neki su djelatnici svojim mobitelima fotografirali moju putovnicu, bez da nisu rekli zašto. Još uvijek ne znam gdje su te fotografije završile.

Na sigurnosnoj kontroli htjeli su mi oduzeti žlicu s malom viljuškom koju nosim sa sobom gotovo po cijelom svijetu, uz obrazloženje da je opasna. Na kraju su mi je ostavili, vjerojatno zato što sam izgledala cijela jadna.

Osvrt

Napisano možda ne zvuči tako strašno, ali proživjeti to bilo je zastrašujuće. Prošla sam nekoliko zahtjevnih granica, no ni na jednoj se nisam osjećala tako bespomoćno kao u Douali.

Još je čudnije kad to usporedim s dolaskom. Kad sam ulazila u Kamerun, dobila sam naljepnicu e-vize i za nekoliko minuta prešla granicu.

Ne planiram se vratiti. A Ethiopian Airlines bi trebao dobro razmisliti o tome kako se check in osoblje u Douali odnosi prema putnicima. Oni su prvo što putnik vidi, a mene su doveli do suza.

Ako letite iz Douale

• Prije puta spremite dokaz o boravku u zemlji u koju idete. Wi-Fi i mobilni podaci možda neće raditi. Spremite share code i snimku zaslona ili PDF stranice sa statusom kako biste im mogli pristupiti bez interneta.

• Dođite ranije nego inače. Računajte na preskakanje reda i brojne provjere dokumenata.

• Ne dajte nikome otključan mobitel. Ako osoblje treba nešto vidjeti, pokažite im to sami.

• Ostanite smireni i pokušajte zapamtiti imena. Dobro će vam doći ako se poslije želite žaliti. Ali koliko god čudno zvučalo, dok vam netko radi probleme, a boarding pass i putovnicu još nemate u rukama, nemojte raspravljati i nemojte tražiti imena. Mogli biste ih samo dodatno iznervirati i ostati bez leta.

• Nabavite e-sim. Na airalo e-sim dobijete 3 USD popusta uz moj kod ANICA2332 (Ovo je referalna poveznica. Ako je iskoristite, dobit ću malu nagradu, a vas to neće ništa dodatno koštati.)

• Osigurajte da imate putno osiguranje za svaki slučaj. Ja koristim SafetyWing (LINK) i ovo je moja referalna poveznica s kojom nekad imate popust pa automatski i ja dobijem nagradu. Volim tu platformu jer se može osigurati po danu i uvijek mi vrlo brzo odgovaraju. 

Privacy Policy

Terms of use and Cookies