Somaliland (solo putovanje)

Somaliland je jedno od onih mjesta o kojima se malo zna, a još se rjeđe putuje. Kad sam ljudima rekla kamo idem, većina me pitala gdje je to. Na spomen Somalije bi se zabrinuli i postavili mi sto pitanja o tome koliko je sigurno... Nikome ne mogu dati točan odgovor jer sve web-stranice sa savjetima za putovanja koje sam vidjela upozoravaju da se u Somaliju ne ide, a neke su za Somaliland napisale da se putuje samo ako je zaista potrebno. Zato želim podijeliti svoje dojmove i što više praktičnih informacija za sve koji razmišljaju o ovom kutku Afrike.

Putovanja po Africi sam već “doktorirala”, tako da me ideja da idem sama, kao žena, nije previše plašila. Ipak, Somaliland je specifičan i zahtijeva malo više pripreme nego većina destinacija, pa krenimo redom.

Malo konteksta: Što je uopće Somaliland?

Somaliland se nalazi na sjeveru Somalijskog poluotoka, između Etiopije, Džibutija i Adenskog zaljeva. Neovisnost od Somalije proglasio je 1991. godine, nakon pada tadašnjeg režima i godina sukoba. Od tada ima vlastitu vladu, vojsku, valutu, putovnice i izbore, ali ga većina svijeta i dalje službeno ne priznaje kao državu, a Somalija ga smatra svojim teritorijem.

U praksi to znači da ćete se osjećati kao da ste u zasebnoj zemlji, s vlastitom vizom, granicom i pravilima, dok vas birokracija (posebno zrakoplovne kompanije) i dalje može tretirati kao da putujete u Somaliju. O tome više u nastavku.

Organizacija i viza

Letovi. Letjela sam iz Saudijske Arabije za Etiopiju, a onda iz Addis Abebe za Hargeisu. Ti letovi su me koštali oko 250 eura. Iz Somalilanda sam kasnije letjela za Džibuti (uh, to je tek priča za sebe), također preko Etiopije. Ako vam više odgovara kopneni put, u Somaliland možete ući ili iz njega izaći i preko granice s Etiopijom ili Džibutijem. Na granici je sve prošlo brzo i ok. Vizu ne možete platiti karticom.

Vize. Ovdje je stvar malo zamršena, pa pažljivo:

• Somalilandska viza dobiva se po dolasku i mene je koštala 61 USD. Za nju vam treba pozivno pismo.

• Somalijska e-viza plaća se unaprijed. Mene je koštala 67 USD + 25 USD.

Somalilandu je bilo potpuno svejedno imam li somalijsku vizu. Međutim, budući da Somalija Somaliland smatra dijelom svog teritorija, naložila je zrakoplovnim kompanijama da prije ukrcaja provjere ima li svaki putnik i somalijsku e-vizu.

Ja sam to testirala na vlastitoj koži. Pri ukrcaju sam objasnila da putujem samo u Somaliland, da vizu dobivam po dolasku i da imam pozivno pismo. Nije upalilo. Rekli su mi da bez somalijske vize ne mogu na let. S druge strane, jedna mi je osoba rekla da je na svom letu prošla bez nje. Hoćete li riskirati, vaš je izbor, ali moj savjet je: Ako letite, računajte na trošak obje vize i uštedite si stres na aerodromu.

Pozivno pismo i agencija. Pozivna pisma za obje zemlje sredila sam uz pomoć agencije Macrobia Expeditions, s kojom sam napravila i jednodnevni izlet. Sve su riješili brzo i bez komplikacija, a vozilo je bilo 4x4, što vam na ovdašnjim cestama dobro dođe.

Nije nužno imati bukirane ture za svaki dan boravka. Na mnoge lokacije možete otići i sami, pa sam zato s agencijom bukirala samo jedan dan, a ostatak vremena istraživala sam na svoju ruku.

Ture i cijene

Provjerila sam cijene u više agencija. Uglavnom počinju od oko 250 USD za jedan i pol dan, bez smještaja i hrane. To je standardna cijena za Afriku, ništa iznenađujuće, ali dobro je znati unaprijed da ovo nije budžetna destinacija ako se oslanjate isključivo na organizirane izlete.

U ture su najčešće uključeni Laas Geel i Berbera. Ipak, računajte s time da pristup nekim lokacijama može biti privremeno zabranjen, kao što je bio za vrijeme mog posjeta. To nisam znala sve do samog dolaska, pa vam savjetujem da se kod agencije raspitate o trenutačnoj situaciji tik prije puta, a ne samo pri bukiranju.

Hargeisa

Glavni grad je živ i užurban. Ulice su pune auta, uličnih prodavača, životinja koje šeću i ljudi koji šetaju. Velik dio grada obnovljen je nakon rata, ali u pojedinim se dijelovima još vide tragovi prošlosti.

Ratni memorijal. Jedna od prvih postaja bio mi je ratni memorijal u središtu grada, podsjetnik na razaranja koja je Hargeisa doživjela krajem osamdesetih. Ondje sam se susrela i s dr. Nakruumom iz Ministarstva zdravstva, koji mi je ispričao ponešto o njihovom zdravstvenom sustavu. Takvi spontani razgovori, inače, ovdje su sasvim normalna stvar. Ljudi vam vole približiti svoju kulturu.

Tržnica novca. Ovo je nešto što morate vidjeti. Gotovina se mijenja u debelim svežnjevima nasred ulice, a mjenjači sjede iza zidova od novčanica kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Lokalna valuta ima vrlo nisku vrijednost, pa i mali iznosi čine ogromne hrpe papira.

Ironija je u tome što za svakodnevna plaćanja gotovo nitko ne koristi te hrpe. Mobilni novac ovdje je toliko raširen da se njime plaća dosta toga. Kao turist ćete ipak najčešće plaćati gotovinom, uglavnom u dolarima.

Stočna tržnica. Ovo mi je bio jedan od najupečatljivijih prizora cijelog putovanja. Stotine deva, ovaca i koza, trgovci koji se cjenkaju, prašina i buka. Sve to podsjeća da je stočarstvo okosnica ovdašnjeg gospodarstva. Ovce koje ondje vidite uglavnom su somalijske crnoglave ovce, tipična lokalna pasmina koju ćete lako prepoznati po bijelom tijelu i potpuno crnoj glavi.

Što još posjetiti u Hargeisi

Ako imate dan ili dva viška, Hargeisa nudi još nekoliko mjesta koja vrijedi uvrstiti u plan:

• Glavna tržnica: Labirint štandova sa svime i svačim, od začina, tamjana i tkanina do elektronike. Ovdje ćete najbolje osjetiti svakodnevni ritam grada. Posebno je zanimljiv dio sa zlatarima, gdje se prodaje tradicionalni somalijski nakit.

• Velika džamija (Jaamaca Weyn): Jedna od najpoznatijih građevina u središtu grada. Ako želite ući, odjenite se skromno, a žene neka ponesu maramu. Najbolje je prije ulaska pitati je li posjet dopušten.

• Hargeisa Cultural Centre: Kulturni centar s knjižnicom, izložbama i događanjima, idealan ako želite saznati više o somalijskoj književnosti, poeziji i povijesti. Upravo se ondje održava i Međunarodni sajam knjiga u Hargeisi, jedan od najvećih kulturnih događaja u regiji.

• Naasa Hablood: Dva gotovo identična brda nedaleko od grada, jedan od prepoznatljivih prizora okolice Hargeise. S njih se pruža lijep pogled na okolni krajolik, a ime im lokalci rado objasne uz osmijeh.

• Kafići i čajane: Nije znamenitost u klasičnom smislu, ali sjesti uz šalicu tradicionalnog čaja ili devinog mlijeka i promatrati život oko sebe jedan je od najboljih načina da upoznate grad i ljude.

Dhagax Kure

Izvan grada nalazi se Dhagax Kure, nalazište koje mnogi preskoče, a ne bi trebali. Riječ je o granitnim stijenama koje skrivaju neolitske slike goveda stare tisućama godina. Krajolik je nestvaran: Ogromne kamene gromade izgledaju kao da balansiraju jedna na drugoj i kao da bi ih mogao srušiti jači vjetar, no to se neće dogoditi (nadam se, hehe).

Poznatije i posjećenije nalazište stijenske umjetnosti je Laas Geel, no u vrijeme mog posjeta pristup tom području bio je zabranjen na mjesec dana. O razlozima sam čula dvije različite verzije, pa ne mogu reći koja je točna. Ako planirate posjet, svakako se prije polaska raspitajte o trenutačnoj situaciji. A ako je Laas Geel zatvoren, Dhagax Kure je odlična alternativa i, iskreno, meni se jako svidio upravo zato što smo ondje bili gotovo sami. Cesta je većinom odlična, no zadnjih 20–30 minuta vožnje može biti jako naporno (takozvana afrička masaža, heh). Ako imate mučnine, pripremite tabletu koju vam je prije putovanja preporučio zdravstveni djelatnik.

Na putu smo prolazili pokraj seoskih nastambi prekrivenih slojevima šarene tkanine, a usput sam među aloama i akacijama srela kornjaču, dik-dika (sićušnu antilopu koja izgleda kao da je izašla iz crtića), prekrasne ptice i još nekoliko životinja.

Hrana

Somalilandska kuhinja jednostavna je, zasitna i ukusna. Hrana se uglavnom jede uz laxoox, fermentirani somalijski kruh nalik na palačinku, mekan i blago kiselkast.

Što sam probala:

• Devinu jetru, koja je bila iznenađujuće dobra

• Beer, jetru pirjanu s lukom i paprikom

• Digir, varivo od graha koje se jede za doručak

• Sporo pečenu janjetinu, mekanu da se raspada

Cijene obroka uglavnom se kreću od 2 do 10 USD, pa ćete jesti dobro i jeftino. I obavezno probajte njihov tradicionalni čaj! Sladak je, začinjen i pije se u svako doba dana, a ponuditi vam ga je ovdje gotovo pitanje pristojnosti.

Ljudi

Ono što mi je ostalo u najljepšem sjećanju jesu ljudi. Čini mi se da se ovdje puno smiješe, a bili su iznimno susretljivi, znatiželjni i otvoreni. Nisam se nijednom osjećala izgubljeno ili nesigurno... Svi pozdravljaju ili jednostavno žele popričati.

Žene često nose nikab, a ukrašavanje ruku kanom (hennom) dio je svakodnevice, ne samo posebnih prigoda. Kao žena koja putuje sama, savjetujem skromno odijevanje: Duge rukave, duge suknje ili hlače i maramu. Nije samo stvar pravila, nego i poštovanja, a ljudi to primijete i cijene. Meni su više puta dali kompliment za odjeću.

Jedna epizoda pokazala mi je i drugu stranu pažnje ljudi. U jednom trenutku zatekla sam se na proslavi, a da nisam znala o čemu je riječ (kasnije sam saznala da su slavili to što ih je Trump navodno nazvao državom Somaliland), i u nekoliko minuta postala sam ta koju svi snimaju. To i nije najbolji scenarij, jer je kasnije netko podijelio video na društvenim mrežama koji je postao viralan, uz lažnu tvrdnju da sam novinarka iz Izr@ela. To mi je moglo stvoriti dosta problema, a na odlazak u ostatak Somalije sad mogu zaboraviti 🥲. Zamolila sam osobu koja je objavila video da ga obriše, no nije to htio napraviti. Obrisao je samo dio o tome da sam novinarka, ali do tada je video već bio pregledan stotine tisuća puta.

Pouka? Kao strankinja ovdje ćete privlačiti pažnju, uglavnom onu dobronamjernu. Ali budite svjesni da se snimke brzo šire i da kontekst lako netko izmisli. Pazite gdje se pojavljujete, a ako vas netko snima, slobodno pristojno zamolite da to ne objavljuje, iako nema garancije da neće – ipak sumnjam da je ondje zakon o privatnosti jednako snažan kao kod nas.

Još nešto mi se svidjelo kod ljudi, a to je da nisam imala osjećaj da me gledaju kao vreću novca. Osim par djece, nitko me nije tražio novac. Upoznala sam i nekoliko lokalaca koji su me odveli na hranu i piće i inzistirali da plate, naglašavajući da je to dio njihove gostoljubivosti (ponekad sam ipak i ja platila jer mi je bilo žao da stalno oni plaćaju). Jedna cura me odvela i na besplatnu hennu kod prijateljice. U drugom postu ispričat ću vam nekoliko zanimljivosti koje sam saznala o njihovim životima.

Praktični savjeti ukratko

• Vize: Računajte na obje, somalilandsku (po dolasku, 61 USD) i somalijsku e-vizu (unaprijed), ako letite.

• Pozivno pismo: Sredite ga preko lokalne agencije prije puta. Preporučujem Macrobia Expeditions.

• Novac: Ponesite gotovinu u dolarima; kartice vam neće puno pomoći.

• Ture: Dovoljan je jedan ili dva dana s agencijom, ostalo možete sami.

• Zatvorene lokacije: Provjerite status Laas Geela i drugih nalazišta neposredno prije polaska.

• Odijevanje: Skromno i pokriveno, posebno za žene.

• Fotografiranje i snimanje: Pitajte prije nego što snimite ljude i budite oprezni s time tko snima vas.

Zaključak

Somaliland nije destinacija za svakoga, a birokracija oko viza zna izmučiti. Ali za one koje zanimaju manje poznata mjesta, stvarni ljudi i svakodnevni život izvan utabanih turističkih ruta, ovo je iskustvo koje se pamti.

Ako imate pitanja o vizi, organizaciji ili sigurnosti, slobodno pitajte!

Instagram: @aniwithlui

Privacy Policy

Terms of use and Cookies